Početna Moj Zagreb Novosti Ujutro ledina, a navečer jama za neboder

Ujutro ledina, a navečer jama za neboder

623
0

Autor:
Zvonimir Milčec

Zvonimir Milčec (Bruno Konjević / CROPIX)Aktualna izložba u Muzeju grada Zagreba zove se “Pola stoljeća Trnskog – Priča jedne generacije”. Realizirana je ponajviše zahvaljujući nekolicini ljudi od pera, koji su živjeli u tom kvartu. Muzejski kustos Kristian Strukić kaže: “Tema je izložbe prvo cjelovito planirano urbanizirano novozagrebačko naselje Trnsko, koje se gradilo najvećim dijelom tijekom prve polovice 60-ih…”

Priča 1: Ratko Cvetnić (Trnsko 18. f): “U takvome krajoliku, koji se mijenjao još brže nego što smo se mijenjali mi sami, u stalnoj potrebi da nekako obilježimo svoj teritorij, svakoga smo dana nešto branili ili nešto napadali. Ono što je još ujutro bila ledina do večeri bi već bila jama iz koje će sutra izroniti novi neboder… Svaka nova zgrada donosila bi krdo novih životinjica u kratkim hlačama s kojima je trebalo podijeliti postojeći teritorij i hijerarhiju. Od jutra do tri Trnsko je bilo poput mitskog Timpetilla, grada bez roditelja; naši su starci bili na poslu, negdje u gradu izgrađivali su socijalizam…, bake i djedovi ostali su po slavonskim, zagorskim, makedonskim selima, a mi smo bili prepušteni sami sebi”…

Priča 2: Mladen Klemenčić (Trnsko 10 c): “Društvo iz zgrade bilo je moj prvi ambijent socijalizacije izvan obitelji… Budući da smo u predškolskoj ili ranoj školskoj dobi obično još svi podlijegali roditeljskoj zabrani odlaska izvan vidokruga koji se pružao s prozora našeg stana, to je prva okolina u kojoj smo se kretali bila omeđena dometom pogleda naših roditelja s prozora…

U to, najranije doba, prije polaska u školu, a djelomice i poslije, upravo su djeca iz desetke bila moje najčešće društvo… Danas nitko više ne stanuje u Trnskom…