Početna Događanja Tekstilne minijature – zajednička izlozba hrvatskih i madjarskih umjetnika tekstila

Tekstilne minijature – zajednička izlozba hrvatskih i madjarskih umjetnika tekstila

680
0

Tekstilne minijature su zajednička izložba hrvatskih i mađarskih umjetnika tekstila.

Mađarski institut u Zagrebu, Augusta Cesarca 10, Zagreb
4.4. – 8.5.2018.
Otvorenje u srijedu, 4. ožujka u 19 sati

 

Izlažu:
Iz Hrvatske: Tatjana Grgurina Vučetić, Ajla Hebib Špoljarec, Vesna Jakić, Nataša Knežević, Vesna Kolobarić, Ljerka Njerš, Vesna Pleše, Lili Poljak, Sanja Šebalj, Gordana Špicer Šimić, Jasna Štih Kapetanić, Wanda Tudja-Strahonja
Iz Mađarske: Edit Balog, Hajnal Baráth, Noémi Benedek, Eszter Bényi, Bea Bocz, Margit Czakó, Katalin Fóris, Ritta Háger, Zsófia Harmati, Hajnal Ipacs, Erzsébet Katona Szabó, Ágnes Kecskés, Katalin Kiss, Eszter Kneisz, Krisztina Kókay, Rozália Kozma, Klára Kuchta (Švicarska), Ida Lencsés, Indira Máder, Borjana Maevszka-Koncz, Irén Málik, Dalma Nagy (Rumunjska), Lívia Pápai, Eleonóra Pasqualetti, Judit Pázmány, Éva Sípos, Ildikó Somodi, Kornélia Surján, Verona Szabó, Marika Száraz (Belgija), Judit Székely, Nóra Tápai, Bernadett Varga, Katalin Zelenák, Dóra Zsámbokréty

Na otvorenju će govoriti predsjednica ULUPUH-a Ivana Bakal, Branka Hlevnjak, kustosica hrvatskog dijela izložbe te Ida Lencsés, potpredsjednica Udruženja mađarskih umjetnika tapiserije. Otvorenju će nazočiti i Nóra Tápai, selektorica mađarskog dijela izložbe, kao i 14 autora izlagača iz Mađarske.

Izložba će se moći pogledati do 8. svibnja, od ponedjeljka do četvrtka od 9 do 16 sati, petkom od 9 do 14 sati. Subotom i nedjeljom galerija je zatvorena. Ulaz na izložbu je slobodan.

Branka Hlevnjak o tekstilnim minijaturama

Tekstilne minijature su poput slikarskih skica. Njima autori/ce bilježe ideje, propitkuju boje, testiraju materijale, komponiraju oblike prema zamišljenom konceptu. Budući da su dimenzijama malene, tekstilne minijature nose tu svježinu slobodne, ludičke, likovne, grafičke, asocijativne ili neke druge kreacije. Kad im ne bismo znali dimenzije prihvatili bi ih i kao veće, velike ili čak monumentalne radove, iako je objektivno olakotna okolnost izvesti svoju zamisao u malom formatu. Tekstilne minijature standardizirana su izražajna forma te se autori/autorice upravo tome podređuju.

Ova izložba nastaje u suradnji s mađarskim kolegama, koji su međutim, vezani uz njihovu veliku i dugotrajnu tradiciju izrade tapiserija. Štoviše, članovi su specijaliziranog društva tapiserije, što, dakako, određuje njihov rad. On je manje eksperimentalan i manje konceptualan, ali je raznovrstan i osoban u izboru boja, oblika, tonova, te prilagodbe tkanja zamišljenoj kompoziciji. Naše su umjetnice tekstila oslonjene na jednu drugu tradiciju. Ona je  kratkotrajnija, ali vezana uz postavangardna promišljanja u Hrvatskoj od 1950-ih godina do danas: Novih tendencija, Proširenih medija te Nove umjetničke prakse. Naslijedivši slobodu interpretacije veza i tkanine, poznato i neočekivano korištenje materijala, te postmoderno uključivanje socioloških i psiholoških resursa povijesti tekstilnog medija proisteklih iz ruralne, građanske i industrijske baštine, dvanaest autorica ove izložbe, svaka na svoj način iznenađuje. Dio te građanske povijesti čini sjećanje na čipku (Gordana Špicer „Sjećanje“), isto kao i slike na svili lirskog ugođaja Ljerke Njerš. Mokro filcanje, filc, sukno osobito je pogodno i duhovito korišteno u osobnim i autorskim grafičko-slikarskim interpretacijama, što pripada suvremenoj reinterpretaciji etno baštine. Većina autorica nalazi u toj vrsti prešane vune poticaje za svoj rad: Tatjana Grgurina Vučetić „Začarana šuma“, Vesna Jakić „Skockaj se“, Lili Poljak „Blue Memory“, Ajla Hebib Špoljarec „Oči“.

Autorice stvaraju tekstilne reljefe ili tekstilne slike, gdje prirodne strukture materijala postaju slikarske plohe (okrugle, četvrtaste, dakle geometrijske), a štep (obod igle) postaje crtkana linija koja presijeca ušivene oblike (Jasna Štih Kapetanić „Njene mijene“). Izbor crne, bijele, sive i tek malo crvene boje, daje radovima „grafičku“ promišljenost i ozbiljnost (Nataša Knežević „Fragmenti“, Tatjana Grgurina Vučetić „Začarana šuma“ itd). Na crno bijelo tkanje odlučila se i Vesna Pleše (rad „Zvrk“) koja valovitim položajem tkanja prostorno postiže neobične fine grafičke efekte. Ludički moment u radovima iskazala je Wanda Tudja-Strahonja igrom s mrežama za bijele miševe i „Uloženim krpicama“, koje čine duhoviti tekstilni vizualni identitet izložbe studenata. Angažiranost na razini asocijacija vezanih uz ekološke promjene na globalnom planu ostvarila je Vesna Kolobarić instalacijama „Apokaliptične livade“. Najbliža mađarskim kolegicama je Sanja Šebalj s vezenim triptihom „Mala priča“.

Ova je izložba upravo u zajedničkom, hrvatsko-mađarskom izboru tekstilnih minijatura pokazala s koliko se različitih polazišta može riješiti minijaturni tekstilni zadatak i koliko je veliki taj izazov, te koliko je autorske originalnosti moguće u njega ugraditi.

Branka Hlevnjak