Akademska slikarica Koraljka Beker, suvremena je hrvatska likovna umjetnica, autorica je raznovrsnog, zapaženog opusa.
Gđo Beker,autorica ste zanimljivog,raznolikog opusa.
-Najteže je slikaru-umjetniku pričati i objašnjavati svoj rad. Kad dođe do toga sve stoji u jednoj „ladici „ i izlazi bez riječi, kroz ruke.
Ipak, krenimo od početka.
-Naravno, mora postojati neki početak. On seže od djetinjstva. Moj otac Žarko Beker koji je obilježio hrvatsku strip scenu šezdesetih, jako je utjecao na moje opredjeljenje. Rasla sam u tom umjetničkom okruženju.
Nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, bavila sam se ilustracijom i neko vrijeme dizajnom. S vremenom prevagnulo je slikarstvo.
Gdje pronalazite svoju inspiraciju?
-Slikarsku inspiraciju nailazim u svakodnevici, ljudima, prolaznicima, kavanama. Osjećaju veselja, ali i boli i usamljenosti. U početku su to bili ženski aktovi tamnijih boja. Poslije sam svoje likove stavila u jaki kolor.
Osobito je zanimljiv Vaš ciklus likova sa šeširima.
-Proteklih desetak godina prevladavaju ženski likovi sa šeširima. Često smješteni u neke imaginarne prostore, neke s naznakama kavane.
Rekla bih ovako : moje slike su „ispovijedi i molitva za izgubljenim vremenom“.
Možda zvuči patetično, ali šešir koji je nezaobilazan na mojim figurama ima poveznicu s mojom bakom. Ona je imala prije drugog svjetskog rata salon šešira i Ilici. Zvao se „Zlata“. Bilo je to dobro vrijeme za moju obitelj.
Šešir ima i svoje značenje kroz povijest. Od političke značajke do modnog dodatka. I to mi je dalo inspiraciju koju variram i još uvijek nalazim poticaj u njemu.
Istaknimo i Vaš kolor.
-Kolor koji je dosta jak i u nekim je odnosima. Sama forma, odnosno boja kao element forme priča svojim jezikom. Tema ovdje nije bitna. Boju smatram likovnim jezikom koja nema samo estetsko značenje već i simbolično. Posebno volim crvenu, ali samo na slikama. Ona je simbol mladosti i energije.
Lica Vaših žena često su skrivena.
-Oči tih mojih dama, pomalo usamljenih su sakrivene ispod oboda. Ti ženski likovi su samozatajni i to je možda i moja podsvijest. Sakriti se od svega, pa makar i ispod oboda šešira….pobijeći……nestati. Ove dame su simbol jednog mirnijeg života, gdje postoji stanka za kavu i razmišljanje. Možda malo dokonosti koje si u ovo vrijeme ne možemo priuštiti. Kroz moju obiteljsku tradiciju evociraju „građanske teme“.
Što je novo u atelijeru?
-Pomalo se okrećem apstrakciji. Nastojim apstrahirati i sažeti slikarski motiv. Kompozicije koje naslikam, opet su inspirirane pokrivalima za glavu „ŠEŠIRIMA“.
Planovi, izložbe.monografije…?
-Od novijih planova željela bi napraviti jednu retrospektivnu izložbu, koja bi obuhvatila moj slikarski opus, koji već traje preko trideset godina. I naravno možda neku monografiju. Ali za to treba investicija…možda i to dođe…
Miroslav Pelikan
