Početna Moj Zagreb Novosti PET+: Zastrašujući imperativi ljepote

PET+: Zastrašujući imperativi ljepote

3022
2

Autor:
Maja Jagar (PET+)

Maja JagarUdruga PET+ sa zadovoljstvom najavljuje hrvatsku premijeru dokumentarca „Prelijepa Amerika“ u kinu Europa  11. lipnja u 19 sati, kao i posjet jedne od producentica filma – američke stručnjakinje za poremećaje prehrane prof. Carolyn Costin!

Pogledala sam film pa vam prenosim najzanimljivije momente „Prelijepe Amerike“. Kao uvod, autori su upitali  američkog tinejdžera kakve djevojke voli. Automatski je odgovorio mršave. Na pitanje zašto, nije znao odgovoriti.

Carolyn CostinDanašnju općeprihvaćenu ideju  ljepote predstavljaju vrlo mršave djevojke  koje doduše imaju i ponešto masti. Ali ne bilo gdje. Isključivo u predjelu grudi i stražnjice. Takvu građu tijela, prema procjenama, ima 5 posto američkih žena.

Da se netko iz budućnosti  vrati u naše vrijeme, neke bi ga stvari veoma iznenadile. Primjerice, supermodeli tjedno zarađuju u prosjeku 30.000 dolara. Istovremeno, djevojke iste visine i kilaže zadržavaju u bolnici kako ne bi umrle od anoreksije  i troše istu tu količinu novca na liječenje. Kako je moguća takva kontradikcija? Što to naše društvo radi od nas? Je li moguće da je važnije kako izgledamo nego tko smo?

Djevojke, a u zadnje vrijeme sve češće i momci, izloženi su jakom društvenom imperativu za savršenim izgledom. Neki mu odolijevaju, dok za one osjetljivije, „kanarince u rudniku“ kako ih naziva Carolyn Costin, ovdje započinje mučna borba za očuvanje svojega „ja“ iz koje nažalost, ne izađu svi kao pobjednici.

Nerealni zahtjevi

Korištenje živih organizama za ocjenjivanje čistoće okoline je prilično stara aktivnost. Nekad davno su rudari nosili sa sobom kanarinca u rudnik i ako bi ova ptičica počela gubiti svijest, to bi bio znak da je metan, plin bez mirisa, dosegao visoke i opasne koncentracije u jami. Rudari bi se povlačili iz toksična toksične okoline i neko vrijeme se ne bi vraćali u jamu.

Mogli bismo povući paralelu između rudnika i naše kulturne zajednice.

Koga možemo kriviti za te nerealne imperative ljepote? Tko bi mogao profitirati od nezadovoljstva jedne djevojke svojim izgledom? Ona sama sigurno ne. Niti njen partner. Niti njeni roditelji, prijatelji, na prvi pogled nitko…

Sociologinja Anne Becher, u svom posjetu otočju Fidži 1982. godine otkrila je da se radi o sredini u kojoj se visoko cijeni ženske obline. Poželjna žena je jake tjelesne konstitucije, ona koja bi u zapadnom svijetu svakako bila proglašena pretilom. Kao i Mauritaniji, zemlji na zapadu Afrike, gdje je dobro ugojena djevojčica bila  najbolji znak dobrog položaja obitelji. U to doba otočani nisu imali televiziju. Sociologinja je provela istraživanje, koje je pokazalo da nijedna tinejdžerica dotada nije povraćala u svrhu smanjivanja svoje težine.

Samo 6 godina kasnije, nakon što su i oni dobili svoj „prozor u svijet“, čak 11 posto djevojčica je priznalo da koristi tu agresivnu metodu kao način kontrole svoje težine!

Zašto? Jer su gledajući televiziju zaključile da mršave žene imaju puno bolji položaj u društvu od onih jačih.

Savršenstvo ne postoji

Pod utjecajem medija, sve nam je teže cijeniti prosječnost. Razaznati ono što ženu doista čini lijepom. Tražimo savršenstvo i u sebi i u drugima.

Važno je spoznati da ono ne postoji. Ne gleda nas sa jumbo plakata s najnovijom kolekcijom kupaćih kostima niti iz reklame za kremu za lice. Djevojka koja nam se smiješi s nje vjerojatno i sama ponekad ima loš dan, pokoju pjegicu, prištić, kratke prste, prevelike ili premale grudi, odnosno neku “nepravilnost” bilo koje vrste.

Ono što zasigurno ima je četa ljudi koja ju je pripremila za to snimanje i privremeno uklonila sve njene nepravilnosti kako bi nam prodala sliku savršenstva. Posljedično, osjećaj nezadovoljstva samima sobom.

Kozmetička industrija od toga živi. Što bismo mi više bili zadovoljni sobom, to bi ona imala manje posla.

Istraživanja pokazuju da tri minute listanja modnog časopisa izaziva u 70 posto žena depresiju, zabrinutost i osjećaj srama zbog svog izgleda. To je naprosto strašno i nedopustivo.

Takve negativne utjecaje moramo moći prepoznati i znati im se suprotstaviti, jer  vrijednost nas kao osoba zasigurno ne ovisi o stupnju sličnosti s retuširanom slikom neke djevojke u modnom časopisu. Kako izgledamo nije presudno, već ono kakvi smo. Ljepota je lijepa, ali ona bez sadržaja vrlo brzo gubi svoj sjaj. Unutarnja ljepota i vjera u sebe imaju mnogo duži rok trajanja. Kao što kaže američka aktivistkinja Gloria Steinem, samopouzdanje nije sve. Stvar je u tome da bez njega nema ničeg drugog.

Želite li pogledati dokumentarni film „Prelijepa Amerika“ o tome kako mediji utječu na našu sliku o sebi, dođite u petak 11. lipnja u 19 sati u kino Europa! Nakon  hrvatske premijere ovog dokumentarnog filma, moći ćete diskutirati s prof. Carolyn Costin, terapeutkinjom i medijskom aktivisticom za afirmiranje prirodne slike žene u javnom životu. Ulaz je slobodan!

Maja Jagar

2 Komentari

Comments are closed.