Početna Moj Zagreb Novosti PET+: Tko etiketira, nema milosti prema sebi i drugima

PET+: Tko etiketira, nema milosti prema sebi i drugima

Autor:
Maja Jagar (PET+)

Maja JagarMjesto radnje: smočnica. Kiseli krastavci, domaći kompot od marelica, džem od malina 2008, miješani džem 2010, zečetina, veprovina, mljevena junetina. Može biti i na kutijama ili vrećicama: badići, marame, …ili na fasciklima: antropologija, biologija, socijalna pedagogija.

A može biti i na ljudima: štreberica, čudakinja, šminkerica, škrtica, umišljenka, glupača, nesposobnjaković, pametnjaković, neodgovoran.

Do sada ste vjerojatno prepoznali što je zajedničko ovim naoko nepovezanim opisima. To su etikete. Naljepnice koje stavljamo na različite stvari i ljude kako bismo ih raspoznali i ne bi svaki put iznova morali „otvoriti“ kako bismo provjeravali s kime ili čime imamo posla.

Na stvarima su veoma praktične, ali što je s ljudima?

Na prvi pogled mi se čini da nam pomaže grupirati ih u neke prepoznatljive kategorije. Teorija mi međutim pada u vodu kada pomislim koliko mi se puta dogodilo da mi je pomogla upravo osoba za koju sam čula da je sebična, škrta ili prepotentna a ja sam odlučila u to povjerovati ili čak proširiti etiketu dalje, ne poznavajući osobu. Bilo mi je jako neugodno poslije.

špinatTko etiketira, takav je i prema sebi i prema drugima. Nema milosti. Pogriješi i odmah se nazove glupim. Ispriča šalu na koju se nitko ne nasmije i odmah se prozove neduhovitim i jadnim.

Kada nas netko nazove ne suviše bistrim jer nas je profesor na prepad prozvao odgovarati lekciju sa sata na kojem nismo bili, alkoholičarkom zbog jedne ispijene čašice pića ili hvalisavcem zbog isticanja uspjeha na koji smo izrazito ponosni, vrlo često uopće nemamo motivacije dokazivati da mi zapravo nismo takvi, već se nastavimo ponašati u skladu s dodijeljenom etiketom. Zbog toga etiketiranje može biti izuzetno opasno. Pretvorimo se u ono što nam ljudi konstantno poručuju da jesmo.

zimnicaPazimo što poručujemo drugima, nisu to male stvari! Imam mnogo poznanika i prijatelja koji obožavaju etiketirati. Koliko god mi mnogi od njih bili dragi, shvatila sam da mi je ugodnije kada nisu u mojoj blizini. Kao da prodišem kad ne čujem nijednu etiketu neko vrijeme. Dopustim i sebi i drugima biti ono što jesmo. Ali, zastrašujuće, uviđam i kako te prijatelje i poznanike svugdje „nosim sa sobom“.

Ovo ljeto sam prvi put u životu sama putovala. Bila sam vrlo uzbuđena što ću imati prilike upoznati nove ljude i sama odlučiti tko mi se sviđa. Upoznala sam mnogo ljudi. I svaki put, nakon svega par razmijenjenih rečenica s novom osobom, pojavila bi mi se bar pokoja potencijalna zla etiketa, za koju mislim da bih je čula od svojih prijatelja o toj osobi.

Protiv etiketiranja se svakodnevno aktivno borim.

Navesti ću neke od alata koji mi pomažu u toj teškoj borbi. Pronašla sam ih tokom čitanja različitih psiholoških priručnika, kao što je „Psihologija tolerancije“ autorice Mirjane Krizmanić.

1. Metoda autoinstrukcija:
Ako vam se automatski pri pomisli na neke ljude javlja negativna reakcija, primjerice ako vam se na ljude s tetovažama i nakitom po tijelu javlja pomisao da su odbojni te im poželite dodijeliti etiketu „alternativci“ ili „nastrani“, korisno je oblikovati tu predrasudu u sljedeću autoinstrukciju i ponavljati je: „ Nakit koji ovi ljudi nose na tijelu odraz je isključivo njihove strasti prema ukrašavanju svoga tijela“. „To nema veze s tim kakva je tko osoba.“

2. Gledanje na istu stvar iz druge perspektive:
Umjesto da nekoga okarakteriziramo kao arogantnu osobu, sagledajmo ga u širem kontekstu. Kao nekoga tko se mora osjećati silno nelagodno sam sa sobom ako ima potrebu nametati se i biti grub prema drugima.

3. Ako ste skloni etiketiranju, ne smijete naivno vjerovati vlastitim mislima, već  morate znati što se događa. Na vlastite misli se itekako može utjecati. Za detalje, konzultirajte „Teoriju izbora“, Williama Glassera.

Maja Jagar

Jednu zanimljivu ideju dobila sam na Mirovnim studijima, na kolegiju „Nenasilno djelovanje“. Dobili smo zadatak reći kakvi su naši roditelji, braća, sestre, prijatelji. Ali ne na uobičajen način, navodeći različite epitete poput zabavan, pametan, lijen, hrabar ili dosadan – dodjeljujući standardne etikete, već na način da opišemo kako je NAMA dok provodimo vrijeme s njima. To je jedino istina, a epiteti koje bismo im prilijepili vrlo relativni.

Pa zašto uopće stavljamo etikete kad je to tako loše? Zato što je tako jednostavno, a osim toga, stavlja nas u superiornu poziciju (barem prividno) i oslobađa nas razmišljanja.

Pokušajte idući puta kada vas netko zamoli da nešto prepričate reći isključivo ono što se dogodilo. Govorite iz svoje pozicije, recite o svojim osjećajima. Suzdržite se prosuđivanja što je tko možda mislio i etiketiranja osobe u središtu konflikta. Nije lako ali je vrlo oslobađajuće. I svaki idući put sve lakše. :-)

Razmišljajte! Nemojte dozvoliti da vas predrasude zaustave na čarobnom putu istraživanja drugog ljudskog bića. Etikete, dolje!

3 Komentari

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here