Početna Moj Zagreb Novosti PET+: Perfekcionizam naš svagdašnji

PET+: Perfekcionizam naš svagdašnji

1360
0

Autor:
Mihaela Homjak (PET+)

Mihaela Homjak, PET+U jednoj od priča u svojoj knjizi “Priče koje iscjeljuju”, autorica Rachel Naomi Remen opisuje kako je jurila kroz život gonjena svojim perfekcionizmom. Sjetila se događaja kad je donijela kući test u kojem je točno riješila 28 od 30 zadataka, a njezin ju je tata samo upitao “Što je bilo s ta dva boda?”

Na taj se način nastavljala odnositi prema samoj sebi sve do kasnijih godina, kad je osvijestila da se nikad nije pohvaljivala za svoje uspjehe, već samo bila nemilosrdna prema sebi zbog neuspjeha.

Jako mi se dobro urezala u pamćenje situacija u kojoj smo dečko i ja, ušuškani u topli krevet, igrali igru na Playstationu. U njoj je za dobivanje licence za vožnju bilo potrebno bez greške autom odvoziti sve zavoje na stazi u trajanju od 20-ak minuta. Jako velik izazov! Primijetila sam da, kad bi iznimno dobro odvozili prvi dio staze, drugi bi dio staze jako puno griješili i bili iznimno napeti. Kao da smo vjerovali da sad nikako ne smijemo pogriješiti. Kad bi slabije odvozili prvi dio, u drugom smo dijelu smo vjerovali da nemamo što izgubiti i u opuštenoj atmosferi bilo je lakše odvoziti taj dio iznimno dobro.

U prvom nas je slučaju vodio strah od neuspjeha, što je stvaralo ogroman pritisak koji je rezultirao lošijom izvedbom. U drugom slučaju nas je vodila želja za uspjehom, koja je bez pritisaka dovodila do boljih rezultata.

Na kraju smo, nakon brojnih pokušaja, uspjeli odvoziti stazu i dobiti srebrnu medalju. Moj je dečko uzviknuo: „Gle, da smo bili samo dvije sekunde brži, dobili bi zlato!” Ili u prijevodu: „Što je bilo s ta dva boda?”.

Perfekcionizam može biti i pozitivan i negativan, ovisno o tome na koji način utječe na nas. Pozitivni perfekcionizam tjera nas da si postavljamo visoke ciljeve i da ih ostvarujemo, ali je popraćen osjećajem zadovoljstva i ponosa zbog uspjeha. Također, ako uspjeh izostane, to nije smak svijeta i iz svojih grešaka učimo.

indijanacNegativni perfekcionizam nas tjera da si postavljamo previsoke ciljeve i od sebe očekujemo savršenstvo koje se samo po sebi podrazumijeva. Osjećaj nakon uspjeha je olakšanje, ali ne i ponos. To je bilo dovoljno dobro, ali ispred nas je toliko drugih stvari koje trebamo obaviti da jednostavno nemamo vremena uživati u plodovima svog truda. Nakon nekog vremena, shvaćamo da smo više gonjeni strahom od neuspjeha nego željom za uspjehom. To dovodi do osjećaja velikog pritiska i negativnih posljedica – odgađanja ispita dok „savršeno” ne naučimo, ispravljanje seminara sve dok svako slovo nije na svom mjestu. Pritom gubimo užitak koji donosi sam proces dolaženja do nekog cilja.

I ja polako učim prihvaćati svoje nesavršenosti i moram priznati da mi ide sve bolje i bolje. Lijepo je postaviti visoke ciljeve, ali jasno mi je da ponekad rezultati ne ovise samo o mom trudu, već i o puno drugih faktora na koje ja ne mogu utjecati.

Moje greške su moji učitelji i takve mi se lekcije puno dublje urežu u pamćenje nego one naučene samo u teoriji.

Nedavno sam čula prekrasnu istinitu priču jedne učiteljice. Sa svojim je učenicima na satu likovnog radila božićne ukrase. Djeca su oblikovala ukrase od tijesta i jako se veselila što će ih obojiti. Ona ih je odnijela doma da ih ispeče i zaboravila na vrijeme. Kad je otvorila pećnicu, vidjela je da je jedan dio ukrasa uništen.

Nije znala kako bi to mogla nadoknaditi jer su to bili unikatni radovi. No, umjesto da očajava, odlučila je događaj djeci objasniti jednom poučnom pričom.

Navaho Indijanci na rubu svakog tepiha naprave jednu grešku pri tkanju. Oni tu grešku vide kao mjesto gdje Duh ulazi u tepih i iz njega izlazi. Uzorak je prekrasan, ali uvijek postoji detalj koji sasvim jasno izgleda poput greške. Oni to čine jer znaju da biti savršen ne znači bezuvjetno otkloniti svaku nesavršenost. Djeca su na taj način imala priliku naučiti puno važniju poruku, a to je da trebaju prihvatiti i ne poricati nesavršenstvo. Ona je mjesto na kojemu duh ulazi u naš život.

Iako je to na prvi pogled možda teško shvatiti, savršenstvo se zapravo sastoji od sposobnosti prihvaćanja nesavršenosti.