Početna Moj Zagreb Novosti PET+: Kompas u nama pokazuje pravi smjer

PET+: Kompas u nama pokazuje pravi smjer

1528
1

Autor:
Mihaela Homjak (PET+)

Mihaela Homjak“Ako volite šume, nemojte se zakopati u urede samo zato da zadovoljite očekivanja okoline.”

Naš je učitelj geografije u srednjoj školi bio šokiran brojem srednjoškolaca koji su željeli upisati popularne fakultete – ekonomiju, pravo, medicinu… Mislim da nam je jednostavnim riječima pokušao prenijeti veliku životnu istinu.

“Želite li vi stvarno upisati te fakultete ili mislite da to morate jer su popularni i cijenjeni? Na šumarskom fakultetu nedostaje prijavljenih studenata i to je zanimanje zaista traženo, iako očito nije toliko popularno. Ako volite šume, nemojte se zakopati u urede samo zato da zadovoljite očekivanja okoline.”

Ipak, trebalo je proći još dosta vremena da shvatim dubinu te poruke.

Kad sam bila mala, željela sam postati astronom. Fascinirali su me svemir, galaksije, zvijezde i planeti. Sjećam se jednog ručka na kojem sam pozorno gledala na sat i od uzbuđenja nisam mogla jesti jer je za koju minutu veliki meteor trebao udariti u Jupiter. U slobodno sam vrijeme pisala tekstove za svoj mali izmišljeni časopis, osmišljavala psihotestove i crtala stripove sa superjunacima za zadnju stranicu. Izmišljala sam melodije i pokušavala ih zapisati da ih ne zaboravim, iako nisam znala ništa o notama. Pjevala sam i plesala s ostalim curicama iz ulice zamišljajući da ćemo jednog dana imati svoju grupu. Čak smo otišle i na audiciju za Turbo Limač Show.

Danas se sramim pjevati ako nisam sama s četkom umjesto mikrofona ili pod tušem gdje me nitko ne može čuti. Crtanje stripova još uvijek čeka na svoj red nakon svih stvari koje još trebam obaviti u danu.

Pitam se kada se ugasila ta iskrica u mojim očima? Kada sam se počela pokoravati normama društva i prilagođavati svoje životne izbore očekivanjima drugih? Kada sam počela udovoljavati okolini i prestala biti u doticaju s tim energičnim, iskrenim djetetom u sebi?

skok, ilustracijaOduvijek su me fascinirale priče o ljudima koji su imali hrabrosti slijediti svoj put, ma koliko bio različit od uobičajenih očekivanja okoline. To su bili ljudi koji možda i danas putuju svijetom u kamp-prikolici. Ljudi koji ostavljaju velika materijalna dobra i povlače se na velebne vrhunce Himalaje. Ljudi koji upišu medicinu u 55. godini života jer shvate da je to njihov neostvareni san. Ali i svi oni ljudi koji imaju hrabrosti otkriti što zaista žele umjesto da pokušavaju zadovoljiti sve oko sebe.

Takvi su se ljudi našli i u knjigama koje su mi došle pod ruku. Rachel Naomi Remen je liječnica koja je cijeli život zanemarivala intuitivni i duhovni dio sebe u ime medicine i znanosti koji su bili važni generacijama njene obitelji. Kad je napokon shvatila da joj teška bolest šalje neku poruku, počela se baviti ljudima i pronašla svoj put. Njena priča nam poručuje da nikada nije kasno za ostvariti svoje snove. Redovnik koji je prodao svoj Ferrari, nekad važan i bogat odvjetnik, također prenosi tu važnu poruku svima utopljenima u načinu života koji zapravo nisu željeli.

Ja mislim da ne trebamo čekati da nas srčani udar ili neka druga teška bolest vrišteći upozori da smo odavno zalutali krivim putevima. Vrijeme za to je upravo sada. Pomilujte po glavici to davno zaboravljeno dijete u vama. Ohrabrite ga da vam prišapne što voli. Uvijek pronađite vremena da ga poslušate jer vam ima važnih stvari za reći.

put, ilustracija

Kažu da je, kad otkrijemo što nas ispunjava i počnemo slijediti taj put, uspjeh neizbježan. U svoj život privlačimo osobe i događaje koji nam pomažu da ostvarimo svoje potencijale. Užitak više nije u samom postizanju nekog cilja, već u cijelom procesu dolaska do njega. Pogreške nisu ništa drugo nego putevi koje istražujemo i otkrivamo – svaka će nas dovesti na korak bliže pravom putu. A to je nešto za što, moram priznati, vrijedi živjeti.

Čula sam priču o čovjeku koji je bio vrhunski kirurg i naizgled je imao sve što bi mogao poželjeti – novac, luksuz i ugled. Jednom je odlučio otići na godišnji odmor u Portugal… i nikada se više nije vratio. Sad ga možete pronaći u njegovom baru na jednoj divljoj plaži. Kad se dignu valovi on zaključava bar, uzima svoju dasku za surfanje i baca se u vodu. Navodno je zaista istinski sretan.

1 Komentar

Comments are closed.