Početna Moj Zagreb Novosti Mali korak za zimu, ali veliki za mog Iveka

Mali korak za zimu, ali veliki za mog Iveka

Spread the love

Autor:
Zvonimir Milčec

[singlepic id=125 w=250 h=222 float=left]Moj unuk Ivek upravo je otisnul svoje prve korake u snijegu. I na njih je tak ponosan da sa strahom pita baku da je li bi se snijeg mogel predomisliti?! Jer ak se snijeg otopi, odu i njegovi otisci! Sa svojih četiri i pol godine još se nije uspjel uslikati sa snjegovićem. Kao njegova šest godina starija sestra Jana. I ljubomoran je na sestru zbog fotke sa snjegovićem, na kojem je prepoznal dedinu vunenu kapu, očale, šal i lulu. I Ivek, molim, hoće svoju sliku s dedom-snjegovićem!

Snjegovića bumo ipak morali pričekati, a deda čeka kak bi ispričal svoja duga sjećanja na duge zime s puno snijega i visokim snježnim zapuhima koje smo sa školskim torbama s velikom mukom prtili. I o skijama koje smo si sami izrađivali od dušica stare parenice ili kace. I tak se na podsljemenskim brežuljcima skromno uključivali u dugu skijašku povijest na Sljemenu.

Zagrepčani su se počeli organizirano skijati već početkom 20. stoljeća. Među njima nije bilo Janice i Ivice, a za njihovog ćaću Gipsa pouzdano znam, jer on je s menom bil na nastavi obaveznog ruskog, koji nam je u Harambašićevoj predavala mlada i zgodna profa Mekinda. Iako smo Ante Kostelić i ja već malomaturanti, ipak nismo tak stari da bismo bili među prvim skijašima na Sljemenu!

Za razliku od svog slavnog šulkolege, ja nikad nisam ni bil skijaš za zaprav. Rado se sjećam svojih prvih sličuha, kak smo tada još zvali klizaljke. Moje su bile malko zarđale, a dal mi ih je ujak Štef. S njima na nogama pronalazil bi svaku malko veću zamrznutu baru uz potok Bliznec. Na zaleđena maksimirska jezera se nisam ufal, jer su me doma strašili pričamo kak su neki doživjeli da led na jezeru pukne. I, navodno, nisu preživjeli. A na maksimirskim jezerima odvrtila se prva pirueta klizačke povijesti. Bile su to sedamdesete 19. stoljeća. Kasnije je klizalište bilo na livadi gdje su danas Esplanade i zgrada socijalnog osiguranja. A snjegovići su bili po cijelom gradu. Svom Iveku, koji se toliko napalil na snjegoviće, to ne smijem ni spomenuti…

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here