Početna Kazalište Kolovoz u okrugu Osage spasio Gavellinu sezonu

Kolovoz u okrugu Osage spasio Gavellinu sezonu

2550
0
Kolovoz u okrugu Osage
Foto: gavella.hr

Gradsko dramsko kazalište Gavella posjećujem češće nego ostala zagrebačka kazališta, a nerijetko sam nazočan i na premijerama. Prema naslovu članka možete prosuditi što mislim o dosadašnjim premijerama ove sezone, iako – da budem potpuno iskren – posljednju, “Bojim se da se sada poznajemo”, nisam pogledao. Međutim “usmena predaja”, barem ona kojoj sam ja imao pristup, nije bila naročito dobra.

Najnoviju predstavu, “Kolovoz u okrugu Osage“, ipak sam željno iščekivao, u prvom redu zbog filma koji mi se svidio. Prije svega, moram istaknuti da ja nisam kazališni kritičar, niti želim tako nastupiti. Ne mogu niti najmanje govoriti o kazališnim, umjetničkim, dramskim, redateljskim ili inim značajkama jer ih ne poznajem i to bi u najmanju ruku bilo uvredljivo za stručnjake koji se time bave, kao i redatelja, dramaturga, a u konačnici i same glumce.

Ipak, mogu reći ponešto o dojmu koji će, pretpostavljam, predstava ostaviti na “prosječnog” gledatelja, osobu koja voli otići u kazalište, uživa u zanimljivim i kvalitetnim dijalozima, prepoznaje poruke u pozadini istih, nije imuna na dobru ili lošu glumu te voli razmišljati, a i pričati drugima o onome što je pogledala.

Stoga, evo što ja iskreno mislim da će svatko prepoznati u Gavellinoj najnovijoj predstavi:

1) Predstava je (pre)dugačka

Za ovo bih se čak usudio reći da je činjenica. Ne znam točno trajanje, ali znam da je počela oko 7.40 i završila desetak minuta iza 11h (uz 15 min pauze). Pripremite se na “maratonski” dugačku predstavu koja bez ikakve sumnje od vas traži punu pozornost, želite li u potpunosti shvatiti njezinu nakanu, odnosno poantu.

Kolovoz u okrugu Osage
Foto: Gavella.hr

2) Scenarij (tekst) je odličan

Iz glumaca je izvučen maksimum, a to je ponajviše zasluga izvrsnog teksta američkog autora Tracyja Lettsa koji je 2008. za ovu dramu primio Pulitzerovu nagradu. Zanimljivo, već u pauzi premijere načuo sam komentare kako “s ovakvim tekstom nije bilo moguće promašiti”. I to je doista činjenica. Ne umanjujući zasluge redatelja, dramaturga ili glumaca, scenarij je toliko dobar da je pravo čudo ako se dijalozi u predstavi nekome ne svide.

3) Glumci su natprosječno dobri, na trenutke izvrsni

Svjestan sam da se ponavljam, ali ovo svakako vrijedi naglasiti. Moje je mišljenje da ansambl Gavelle okuplja neke od najboljih kazališnih glumaca današnjice, poput Ozrena Grabarića, Svena Medvešeka, Dražena Kuhna, Ksenije Pajić, Nataše Janjić, Dijane Vidušin, Franje Dijaka ili Svena Šestaka. Nitko od njih ne glumi u “Osageu”. Ipak, spomenutima bi mogli pridružiti Bojanu Gregorić Vejzović i definitivno Jelenu Miholjević koji ovdje igraju, iako ne odskaču od ostalih. Svi su u najmanju ruku vrlo dobri, a neki na trenutke izvrsni. Recimo, Anja Šovagović Despot igra Violet koju je u filmu odglumila Merryl Streep. Ne poznajem dovoljno njezin rad da bih tvrdio “ovo joj je uloga života”, no ne bih rekao da je daleko od toga.

4) Scenografija je baš kako treba biti

Niti previše, niti premalo. Baš kako treba, barem prema mojem viđenju. Kauč, televizor, stol u dnevnoj sobi, plus improvizirana kuća, sobe na katu i kuhinja. Manje od toga možda bi se doimalo zbunjujuće i suviše prazno. Više od toga – bilo bi pretenciozno. Rekao bih da scenografkinja Valentina Crnković u ovom slučaju uopće nije imala lagan zadatak, a položila je s izvrsnim.

5) Predstava je iznimno nabijena emocijama

Teška, crna, duhovita, ironična, dinamična, sporija, spora, emotivna. Kada je naglasak teksta na obitelj koja se nakon oca i majke “grana” na tri kćeri s vlastitim obiteljima i situacijama, uz tetku koja također “dolazi” sa svojim najbližima – teško je očekivati išta drugo osim emotivne i zahtjevne radnje. Jedan poznanik, inače prodekan na jednom zagrebačkom privatnom fakultetu, nakon predstave mi je rekao ovako: “U ovoj se obitelji može pronaći svaki čovjek, neovisno je li to u ulozi sina, muža, zaručnika, bratića, tetka ili djeda”. I to je također nepobitna činjenica.

Gavella je stvorila hit

Sve navedno rezultiralo je predstavom o kojoj ćete htjeti razgovarati, koju ćete – unatoč njezinu “maratonskom” trajanju – rado preporučiti jer ste sigurni da će svaki gledatelj iz nje ponešto ponijeti natrag u svoju svakodnevicu. Iskreno se nadam i vjerujem da će se dugo zadržati na Gavellinu repertoaru jer to po svemu viđenom zaslužuje.

I da, moram ovo reći. Kvalitetom i dojmljivošću teksta podsjeća na “Branu” koja je prije par godina igrala, a onda je skinuta zbog slabe posjećenosti. “Brana” je moja neprežaljena ljubav, najbolja predstava koju sam u Gavelli gledao (uz “Prolazi sve” koja također više ne igra) i zato “Kolovoz u okrugu Osage” gledam kao novu priliku za pogledati vraški dobru kazališnu predstavu – i to nekoliko puta.

Kolovoz u okrugu Osage
Foto: Gavella.hr