Početna Moj Zagreb Novosti Barbierija pozivam u Markuševec na šindle!

Barbierija pozivam u Markuševec na šindle!

Autor:
Zvonimir Milčec

Zvonimir Milčec (Bruno Konjević / CROPIX)Od svih medijskih kuhara i kulinarskih znalaca najviše preštimavam Veljka Barbierija. I to ne samo zato kaj nas vežu zajednički mladenački dani. Veljkić, kako smo ga tada zvali, i ja našli smo se posljednji put na otvorenju obnovljene Gradske kavane. Rekel sam mu da ga pratim i kontroliram, a pohvale na njegov račun zadržal sam za se, da se ne umisli. S “Izgubljenim jelovnicima” Veljkić je na HRT-u zbilja uspjel naći pravi recept u kojem se nađe, kak bi on reko, puno šuge, a ja bi to preveli na naški – safta.

U svoju kulinarsku koncepciju ufural je prirođenu istraživačku strast, pa na ekranu pred nas iznosi vrlo jestive esejističko-poetske buzare i brudete, nabodene na ražanj i sve vrste palica koje uglavnom idu na dalmatinski i mediteranski štih… No, zameril sam mu da se nikad nije sjetil da postoje purgerske i prigorske šibe na kojima od navek šište pečenice, koje znamo po šestinskoj pečenici, izvedenici iz puno starijih remetskih ili markuševečkih šindlbratna.

Toga sam se sjetil kad sam se prošle subote našel u Starom gnijezdu na Gračanskoj cesti na ulazu u Markuševac. To je jedino mjesto u gradu gdje se šindlbratni još peku na starinski način. Pred gostima u pećnici pucketa žar koji s udaljine liže krmiće nabodene na šibu. Kaj je najvažnije, šinlbratni, ona tri rumena krmića, na žaru se podaju usporeno i uspravno. Zato sam davno podsjetil na svog dedu Slaveka Sršeka iz Remeta, koji je šindle uvijek pekel uspravno, nikad pognuto! I to sve tam od 30-ih pa do 50-ih, kad je iste pečenice pekel na vinogradskim goricama pred svojim stalnim i slavnim gostom gradonačelnikom Vecom Holjevcem. I Veljka pozivam u Markuševac na tradicijske šindlbratne…

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here