Početna 1NA1 Zagrepčanka Nika Bogdanić za nas je pustolovka godine

Zagrepčanka Nika Bogdanić za nas je pustolovka godine

3010
1
Nika Bogdanić

Nika Bogdanić rodila se prije 26 godina u Petrovoj bolnici, a do 22. godine Zagreb je bio njezin jedini dom. Akademski izazovi odveli su ju potom u Ferraru u Italiji na Magisterij arheoloških znanosti koji u Hrvatskoj nažalost ne postoji. Preko Erasmus programa boravila je u Parizu, a u sklopu studija putovala je u Španjolsku, Francusku, Njemačku, Mađarsku i Portugal gdje je konačno diplomirala i stekla zvanje magistra znanosti.

Nakon što je riješila fakultet i prošla gotovo sve najatraktivnije zemlje Europe, od srpnja 2014. godine živi u Aziji. I tamo često prelazi državne granice, upoznaje kulture i o tome piše na svom blogu Nika Bogdanić Travelogue. Trenutno živi u Kuala Lumpuru, Malezija, a o iskustvima koje nosi i s kakvim mislima se vraća Zagrebu, pitali smo ju u sklopu intervjua kojeg je dala za She.hr

I da…priča pet stranih jezika i nedavno je nominirana za pustolovku godine na Cosmopolitanovu natječaju!

Obišla si zaista puno zemalja i dugo već živiš u inozemstvu. Koji dio svijeta ti je najbolje iskustvo, gdje su ti ljudi i način života najviše “sjeli”?
U smislu putovanja backpacking JI Azijom mi je svakako najbolje iskustvo, no ako bih izabrala zemlju za život, to bi bila Italija. Mislim da su oni najsličniji nama po mentalitetu, zemlja je prekrasna, pričam jezik i hrana je mrak – samo što nakon godinu dana u Italiji imaš figuru kao Pavarotti.

Trenutno gradiš život u Aziji i tražiš posao. Kakva je situacija s traženjem posla tamo?
U Maleziji je nezaposlenost samo 3%. S obzirom da je Kuala Lumpur “business&nightlife” grad, a nimalo “culture&arts” grad, sve što ima veze s biznisom je traženo. Malajci su poznati po lijenosti, pa biznis vode uglavnom Kinezi i zapadnjaci. Diploma sa zapada tu mnogo znači. S druge strane, vlada podupire zapošljavanje, ali samo Malajaca. U Maleziji žive 3 etničke skupine (Malajci, Kinezi i Indijci) i premda su svi građani Malezije, nemaju svi ista prava. Tu je lakše doći do posla, ali ćete tražeći poluditi jer smo toliko različiti i puno stvari koje smatram neprimjerenima su njima normalne. Npr. u svakom formularu moraš navesti svoju rasu i religiju.

Kako ćeš dalje, koji su ti planovi? Želiš li ostati u Kuala Lumpuru ili bi voljela otići negdje drugdje?
Sad sam skroz u traženju posla jer freelanceanjem nažalost ne uspijevam pokriti troškove. No ne mislim da ću veoma dugo ostati u Kuala Lumpuru. Ja sam više “culture&arts” osoba, tako da mi to ovdje jako fali. S druge strane, Kuala Lumpur je odlično geografski pozicioniran, što je odlično za putovanja (8 sati leta do Sidneyja, 7 sati do Tokija). Za život mi je Europa ipak najdraža, ali s obzirom da je skupo putovati iz Europe na takve daleke destinacije, odlučila sam živjeti neko vrijeme na jednom dijelu svijeta, dok ne proputujem sve okolne zemlje.

Što ti najviše fali u Zagrebu?
Nikad nisam mislila da ću ovo reći jer sam veliki pobornik ljeta, ali fale mi godišnja doba! Ovdje je stalno 32°C. Fali mi voziti bicikl, a ono malo biciklističkih traka u Zagrebu je fantastično u usporedbi s nepostojećim biciklističkim trakama u KL. Fali mi klopa, sve bih dala za sarmu. Tu inače imam grupu Balkanaca s kojima se družim i kad netko ide kući pa se vrati u KL, ono što obavezno mora donijeti je kiselo zelje. I sad ću zvučati kao da imam 9 godina i idem u 3.C, ali fale mi obitelj i prijatelji, jako.

Kad te stranci pitaju za Zagreb, što im kažeš?
Zagreb stvarno ima hrpu prednosti nad mnogim gradovima u kojima sam bila. Nije skup, lako se kretati u njemu, dobro je prometno povezan i siguran. Kad živiš u Zagrebu, skroz ti je normalno vraćati se sam iz grada u 5 ujutro doma pješice, što baš i nije pametno u recimo Parizu, Londonu, a bogme ni u Kuala Lumpuru). Hrvati super pričaju engleski, što puno znači jednom turistu.

Hipotetska situacija: Dovodiš prijatelje iz Azije u Zagreb, što ćeš im pokazati, gdje ih izvesti van?
Joj, toliko toga. Maksimir, Jarun, Bundek, Sljeme, Gornji Grad, Zrinjevac, HNK, Šalata… Iako osobno više volim ići plesati, nego ići u birceve, strancima se jako sviđa “Tkalča” i Cvjetni trg pa bi ih navečer vjerojatno odvela tamo. 

Odrasla si u Babonićevoj?
Obožavam taj kvart, deset minuta si od centra, možeš se šetati okolo, mirno je, blizu si i Maksimiru i Šalati. Da se vratim u Zagreb, htjela bih živjeti u tom kvartu.

Planiraš li se ikada vratiti u Hrvatsku živjeti?
Uz sve zemlje koje sam proputovala, meni je Hrvatska i dalje najljepša. Obožavam hrvatski jezik, našu klopu, kad odeš s frendovima na cugu uvijek netko okrene rundu (a ne da se moraš raskusurati u lipu). Volim što smo svi glasni, doma se ne osjećam kao luđakinja. Puno puta mi se dogodilo da me ljudi vani čudno gledaju zbog toga što glasno pričam i gestikuliram, pa bi netko samo rekao “Ma ona ti je s Balkana.” Fali mi Hrvatska i voljela bih da se situacija tamo promijeni na bolje za sve nas, jer mislim da mnogo ljudi tamo više ne živi zbog okolnosti, a ne želje. Tko ne bi želio našu obalu, puricu z mlincima, Plitvička jezera, štrukle…? Nema takvog.

Nika Bogdanić

 

 

 

1 Komentar

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here