Autor:
Jasminka Kovačević
[email protected]
Policija još istražuje tko je polijepio plakate u središtu Zagreba s likom Ive Sanadera i porukom “konopac”. Nesumnjivo, riječ je o pozivu na linč, ali o čijem pozivu još se ne zna. S aktivnostima bivšeg premijera bave se najmanje dvije države – Hrvatska i Austrija pa je upitno kojem bi pojedincu ili skupini uopće bilo u interesu odašiljati takve takve prijeteće poruke.
Sam Ivo Sanader u više navrata je tvrdio da ga progone premijerka Jadranka Kosor i vrh HDZ-a, no oni bi sigurno bili puno zadovoljniji da pristane na izručenje i povratak u Hrvatsku iz koje je pobjegao. Nakon što se obitelj bivšeg premijera požalila na pritisak medija i svih ostalih na koje su se mogli žaliti, takve bi akcije HDZ-u samo štetile.
Ima li opozicija koristi od poziva na linč Ive Sanadera? Uzimajući u obzir da je većina ipak demokratski i nenasilno orijentirana teško je pretpostaviti da bi potajno ikome pripremali uže. Osim toga i oni priželjkuju sudski proces na kojem bismo napokon saznali što se sve događalo proteklih godina i bilo zaštićeno od javnosti.
Plavo, bijelo, crveno
Neuspjela duhovitost ili pokušaj da se pomogne prijatelju u nevolji? “Dizajner” se poigrao s plakatom Baracka Obame iz predizborne kampanje na kojemu je bio natpis “hope”, u prijevodu “nada”. Recesije nema, tiskao ga je također u boji – plavo, bijelo, crveno. Jest da su to boje nekih zastava, a među njima i francuske. Poljski redatelj Krzysztof Kieślowski posvetio je upravo toj zastavi naslove svoje filmske trilogije Plavo (1993.), Bijelo (1994.) i Crveno (1994.) pretačući velike parole francuske revolucije “sloboda, jednakost i bratstvo” u suvremene intimne priče.
Ipak, poziv na linč s intelektom nema puno zajedničkog, tek se pokušava ostaviti dojam nekakvog bijednog znanja, a zapravo otkriva površnost zaštićena anonimnošću.
