Početna 1NA1 Susret u atelijeru – Munir Vejzović

Susret u atelijeru – Munir Vejzović

145
0

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Munir Vejzović i dalje neumorno radi u svome zagrebačkom atelijeru, tražeći najbolja rješenja za svoje slike i skulpture.

Gospodine Vejzović, kako danas vidite Vašu veliku monografsku izložbu u Modernoj galeriji, koja se je održala prošle godine?

Bez obzira na to što je bila velika izložba i imala veliki uspjeh i odaziv, popraćena i na TV i u tisku, gledam na nju kao na nešto što je iza mene. Valja ići dalje, otkrivati svjetove za koje ni sam ne bih mogao slutiti da postoje. Spreman sam ići do neslućenih mogućnosti. Spreman sam obnoviti sjećanja na mrtve prijatelje, na Arsena Dedića,zatim na mojeg profesora Antuna Mezdjića, zatim Josipa Depola. Već sam naslikao Gorana Matovića, hvala Bogu on je živ,naravno i Arsena, dok je bio živ. S Arsenom sam objavio pjesničko grafičku mapu „Tvoje tijelo moja kuća“. Imam ih sve u memoriji tako da mi ne trebaju nikakve fotografije.

U budućoj, novoj retrospektivi, koliko bi mijenjali postav, proširivali ga ili sužavali u pojedinim ciklusima?

Ako dođe do retrospektive (već sam je imao u Klovićevim dvorima na dva kata od preko 360 radova, što slika i manji dio skulptura), nije poznato da sam počeo sa skulpturama još kao dječak. U mom Doboju, gdje sam rođen, bilo je gline napretek, raznih vrsta, pa smo se moji prijatelji i ja natjecali, takmičili tko će napraviti bolju skulpturu. Ja sam često pobjeđivao. Obično su to bile životinje, na primjer konj u propnju. Ili smo pak pozirali jedni drugima. Na žalost ništa od toga nije sačuvano.

Atelijer Vam je prepun novih slika, velikih kompozicija. Tretirani motivi sve su erotičniji i u sve jačem kolorističkom izričaju.

Da, volim veliki format kao i mali. Nedavno sam radio jedan ženski akt visine oko 150 cm odliven u gipsu. Lijevanje u bronci će sačekati malo kada mi Talijani kupe nekoliko slika, najavili su se u lipnju. Bronca je kod nas jako skupa. Čujem da je to vani puno jeftinije. Ponekad se mijenjam za slike.

Erotika i dalje čini temelj Vaših motiva?

Erotika, o njoj najviše razmišljam. Ona je izvor nadahnuća u svim smjerovima. Mislim da me ona najviše nadahnjuje. Ona je voda koje se nikada ne možeš dovoljno napiti. Uvijek ostaješ žedan pored te bistre vode (erotike). Ali ona je i izvor života, upotrijebit ću otrcanu frazu,ona je sve iako ima toliko važnih stvari koje još moram naslikati.

Često Vas vezuju za postmodernizam.

Ne znam zašto me vezuju. Bilo je toliko napisa od kojih je najljepši napis Marine Tenžere uz brojne reprodukcije. Pisala je i Patricija Kiš mali tekst i hvala joj za to da se mene sjetila da postojim. To što sam ja figurativac, iako sam koji put dolazio na rub apstrakcije ne znači ništa. Figuracija vis a vis apstrakcije su dva suprotna pola ali što ima veze ako ja slikam ili modeliram dobro, meni to ništa ne znači. Edo Murtić je najbolji primjer, ako je dobro naslikano i jedno i drugo i ako sam ja umjetnik zadovoljan i mi razumijemo što je htio reći. Picasso je u poznim godinama slikao kao sumanut. Silazio bi niz stepenice i govorio „još nadolaze“, mislio je na slike i skulpture.

Što je novo u kiparskom dijelu Vašeg atelijera?

Trebali bi doći i vidjeti. Zadnja slika velikog formata 180 x 210 cm prikazuje slikara Harlekina koji slika tri naga ženska akta. Hoću reći, ne nedostaje mi ideja. Gorko žalim što sam u mladosti gubio vrijeme trčeći za suknjom, ali sve ima svoj vakat…

Na koji su način povezani, kako su prepleteni slikarstvo i skulptura u Vašem opusu?

Na isti način, s tom razlikom što u skulpturi tražim treću dimenziju. Ako hodate oko skulptura ona mora imati sve što je čini živom. Imam manjih skulptura s kojih još nisam skinuo gornji sloj, ali neka sačekaju, sada sam zaokupljen slikanjem.

Niste se umorili od slikanja, modeliranja?

Nisam, hvala Bogu, Imam toliko za još naslikati i iskipariti da bi mi trebala barem dva života, ali što drugo da radim, doduše trčim i radim razne vježbe. Danas ujutro, u parku, sam napravio pedeset sklekova, trčim, želim ostati u kakvoj takvoj kondiciji jer me čeka još puno posla. Divim se mladim slikarima koji u atelijeru provedu dvanaest i više sati. Oni su mi uzor i zato ja žongliram po parku.

Što trenutno slikate?

Slikam još uvijek, kako sam već rekao Harlekina s nagim ženama. Mislim da ću ga uskoro završiti. Koji put svrati u atelijer kritičarski raspoložena moja supruga Mizana Mekić. Ja samo slušam, ali da je likovna kritičarka, pogodila bi točno tamo gdje treba.

Planovi, izložbe, monografije..?

Planova ima na pretek. Pripremam manju izložbu s dvije, tri slike, s možda jednom skulpturom i s desetak monotipija, ne znam, još ćemo vidjeti.

Miroslav Pelikan

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here