Početna 1NA1 Razgovor u povodu – akademska slikarica Jagoda Popović

Razgovor u povodu – akademska slikarica Jagoda Popović

251
0

Suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica Jagoda Popović, prvog lipnja se predstavlja s novom samostalnom izložbom posvećenu djelu Igora Stravinskog „Posvećenju proljeća“, Hommage a Stravinski, u Atriju Muzeja Mimara u Zagrebu.

Gospođo Popović, nakon stanovitog vremena samostalno izlažete u Atriju Muzeja Mimara, riječ je o izložbi posvećenoj djelu Igora Stravinskog „Posvećenje proljeća“. Kako se dogodio kontakt između i slavnog kompozitora?

Taj , kako kažete ,, kontakt,, dogodio se relativno rano kada sam kao studentica slušala Posvećenje proljeća. Ta mi se dinamična kompozicija veoma svidjela premda nisam znala njen sadržaj. Privukla me neobična snaga i dramatičnost tog čuvenog djela. Zainteresirala sam se za siže i našla da se radi o poganskom ritualu žrtvovanja mlade djevojke bogu proljeća. Inače veoma volim glazbu i kao mlada sam pohađala muzičku školu. Također moja je mama imala je smisla za muziku. Životne okolnost su je spriječile da studira Muzičku akademiju. Dakle na određeni način glazba je bila prisutna u našoj kući. Ovaj recentni kontakt sa Stravinskim dogodio se nekako spontano u sklopu mog interesa za muzička djela kao inspirativni izvor za likovni izraz. Jako sam sklona apstrahirati stvari pokušati ih izraziti onako kako ih osjećam a za to su mi najpodesniji likovni simboli. Tako sam slikala dramu Posvećenja proljeća projiciranu kroz dinamičke kompozicije koje bojama i slikarskom gestom fiksiraju moj osjećaj onoga što sam slušala i slušajući doživljavala.

Izlažete radove velikog formata, diptihe i triptihe. Zašto takav koncept?

Upravo su kompozicione forme nametnule klasične oblike slika kao što su diptisi i triptisi. U nekim kompozicijama upravo zbog ritma i želje da se energija naslikanog proširi s jedne plohe na drugu, da se u sekvencama kao u taktovima razdijeli ono što je u suštini spojeno, ali je podvrgnuto razbijanju, jer se radi o smrti djevojke , upotrebljavala sam ove stare slikarske forme. Koristila sam akrilik boje jer mi njihove tehničke mogućnosti ( brzo sušenje pigmenta) osiguravaju spontanost u izražavanju. Za ovaj ciklus slika također mi je posebno odgovarao veliki format platna upravo zbog mogućnosti spontanog oslobađanja geste.

U izloženim djelima uočljiva je dominacija apstraktnog slikarskog postupka.

Upravo tako. Napomenula sam da u slikarskom postupku apstrahiram stvari ,što se, kada je u pitanju glazba, gotovo podrazumijeva. Neke dijelove muzičke kompozicije osjećam kroz boju i prenosim taj osjećaj kroz kolorističku strukturu slike. Kažem namjerno strukturu jer se na primjer u crvenim tonovima nalazi više slojeva iste boje od lazurnog sloja do pastoznog nanosa.

Vidljivi su i elementi asocijativno figurativnog.

Budući da se u Posvećenju proljeća radi o žrtvovanju djevojke , o njenom tijelu , polazište u svim kompozicijama ovoga ciklusa bilo je od konturama naznačenog ženskog tijela na slici. Njegovim svođenjem na plohu ili neki apstraktni znak razvijala sam odnose u kompoziciji prema apstraktnom karakteru djela. Kako glazba govori o ritualnoj žrtvi djevojke tako sam željela kolorom i potezima izraziti žrtvu ženskog tijela kroz moj doživljaj te muzike odnosno njenog vizualiziranja.

Je li ovo Vaš doživljaj glazbe,njezin komentar, njezina ilustracija…? Kako transponirati muzički motiv u likovno djelo?

Ilustracija nije sigurno. Jer ilustrirati glazbu je nemoguće. Možemo samo izražavati naše osjećanje ili shvaćanje onoga što slušamo i u čemu smo upućeni. Ja glazbu jako osjećam ali je kroz osjećaj transponiram u likovni izraz.

Osobitost ove glazbe jest naglašena ritmika i dinamika.

Potpuno ste u pravu. dinamika i ritmovi , posebno u bubnjevima daju izuzetnu snagu i ekspresiju ovom čuvenom djelu. Zato su moje slike te glazbe ustvari bazirane na gestualnom, na dinamičnim potezima i naravno na odabiru boje. Prevladavaju mračni tonovi kroz koje probijaju dinamični akcenti crvenog , plavog ili narančastog.

I danas neki obožavaju dok drugi ne vole Stravinskog. Koliko je to važno za Vaš opus?

Za moju odluku da se bavim djelom Stravinskog to je najmanje važno. Kao i većina velikih djela općenito u umjetnosti posebno ona koja su donosila novine često su puta upravo zbog nerazumijevanja bila podvrgnuta žestokim kritikama kao što je i ovo djelo Stravinskog. Tako će biti i u budućnosti s djelima koja će izazivati mišljenja pro et contra.

Na Vašoj je izložbi istaknut kolor ali i kromatski akcent kompozicija.

Kolor i akcenti na kompozicijama su u stvari oni punktovi djela koji posebno simbolički emaniraju ono što sam osjećala slušajući glazbu. nerijetko je neki akcent znao preoblikovati cijelu kompoziciju. Intenzitet na primjer crvenih tonova koji su bili naneseni pastozno toliko su snažno djelovali da sam morala prema tom novom odnosu kromatske situacije mijenjati postojeći tonalitet. Dakle akcenti su jako bitni. Oni praktički nose ili daju energiju slike.

2015. izložili ste djela posvećena Vivaldiju. Što je na redu, poslije Stravinskog?

Bit će to također jedno muzičko djelo kojim bih zaokružila ovaj glazbeni triptih. Razmišljam o Bachu i njegovoj polifoniji. Taj je veliki kompozitor također vezan na prethodna dva koja su me inspirirala. Vivaldi je jako utjecao na njemačkog majstora a Stravinski se po mnogo čemu nadahnjivao Bachom i pomno ga proučavao. Radovi o Bachu će biti potpuna apstrakcija.

Što je još novo u atelijeru?

U atelijeru imam još nekoliko slika na temu Posvećenja proljeća koje trebam dovršiti. Također radim na akvarelnim skicama za Bacha.

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here