Početna 1NA1 Osobitost slikarskog opusa Lukše Obradovića

Osobitost slikarskog opusa Lukše Obradovića

515
0

Dubrovački slikar Lukša Obradović, autor je obimnog i specifičnog opusa, većinom izvedenog u ulju na platnima različitog formata, duboko povezane motivike u ciklusima, gdje jedna slika proizlazi iz druge i teško opisivim ili objašnjivim ritmom kontinuirano se kreće u pravcu slikareva ishodišta, prema onoj slici od koje sve počinje i s kojom sve završava, to je dakle ona jedinstvena i neponovljiva slika, koju svaki umjetnik sanja, doziva, vapi za njom, ljuti se na nju i na vlastitu nemoć u dosizanju sanjanog ideala.

Jedna osobitost se može opaziti i na novijim, ali i na starijim slikama Lukše Obradovića.

Sve njegove likove, zamišljene i stvarne, karakteriziraju oči, pogledi, promatranje, gledanje, viđenje, doživljavanje prostora unutar slike ali i izvan okvira , oči, oči koje govori o pozorno skrivenoj intimi, .o bremenitim bespućima duha.

Svaka slika nosi barem jedan oštar pogled koji snažno izvire iz lika, upućenom tko zna kome.

Jesu li to opominjući pogledi, geste koje najavljuju nešto izvanredno, opasno, prijeteće, pogibeljno samo za stanovnike koji nastanjuju sliku ili i šire, izvan volumena slikareve zamisli?

Pa i kada slika lijepu, zanosnu, privlačnu djevojku, ženu , Obradović posebice inzistira na teškom i prodornom pogledu, na očima koje su obilježene, onako raširene, tegobnim i zloslutnim snoviđenjima, tako da sva ljepota pada u drugi plan, gotovo u zaborav jer oči, pogled ,neumoljivo vladaju .

U nježnijim inačicama ovoga motiva , iz očiju izranja zagonetan, upitan, tajanstven pogled, iščekujući, atmosfera na slikama je opuštenija, možda je samo neka igra u pitanju, ništa ozbiljno, šala možda?

S druge strane, uz svu oštrinu i zlovolju, oči su nijeme, nema glasova, vlada muk, mukla i neugodna, teška i gadna tišina, kada i najmanji drhtaj može proizvesti nepotreban, suvišan ton i cijelu scenu odvesti u katastrofu, u očaj, u žalost i bol.

Obradović rado kreira taj neobični svijet u kome dominiraju oči i pogledi, oko i pogled, dovoljni sami sebi za jedan cijeli izdvojeni, samostalni život i izvan okvira slike i dubine njezina volumena.

Cijeli niz tih Obradovićevih tihih slika što naviještaju nevolju i muku i bol i nespokoj, izveden je u blagoj i nenametljivoj kolorističkoj paleti, vrlo precizno i odmjereno, slikarski zrelo i autorski suvereno.

Miroslav Pelikan