Početna 1NA1 Midhad Dautović: Osmijeh ne košta ništa

Midhad Dautović: Osmijeh ne košta ništa

1376
0

Midhad Dautović, poznat kako profesor Mido u Sportskom centru Zagi uveseljava sve članove kluba, a najviše djecu. Zašto je važan pristup prema djetetu i zašto dijete ne smije imati osjećaj da mu je vježbanje još samo jedna u nizu obveza u danu, otkrijte u zanimljivom intervjuu.

Sportski centar Zagi i njegov teniski dio omiljeno je mjesto dolaska mladih i starijih ljubitelja tenisa. Koliko dugo se bavite trenerskim poslom i kako ste se odlučili za ovaj poziv?

Ovim poslom se bavim preko dvadeset godina. Želja za radom s djecom mi je bila motiv da upišem Kineziološki fakultet (u to vrijeme Fakultet za fizičku kulturu).  Nakon završenog fakulteta slijedila je potraga za poslom. Upoznao sam našeg predsjednika kluba s kojim sam krenuo u njegovo daljnje stvaranje. Od prvog dana želja nam je bila da svako dijete koje se upiše na tenis postane član našeg kluba u pravom smislu te riječi, da ima osjećaj pripadnosti klubu te da sudjeluje u aktivnostima koje klub dodatno organizira (teniski kampovi, izleti, druženja i sl.)

Kako je to biti profesionalni trener? Po vama, koje su vještine kao preduvjet za trenera nekog sporta, u vašem slučaju tenisa?

Na pitanje kako je biti profesionalni trener moram vam prvo odgovoriti da termin „trener„ baš i nije prikladan u radu s djecom predškolske i ranije školske dobi. Rekao bih da je to učitelj, motivator i pedagog, a tek nakon toga trener.  Preduvjet za svaki posao, a pogotovo za posao s djecom je kompetentnost (završena škola), a potom neizmjerna strpljivost, volja i ljubav.

Koje dobne skupine trenirate? Ima li više djevojčica ili dječaka?

Dobne skupine za ulazak u svijet tenisa su od četiri i pol godine do ….(nema ograničenja) godina. Na početku je taj omjer jednak, a s vremenom su djevojčice u prednosti.

Trenirate rekreativno i profesionalno djecu i odrasle. Je li istina da je tenis jedan od težih sportova za savladati te istaknuti se na profesionalnom nivou?

Kao što sam spomenuo, moje mišljenje je da se ne može „trenirati“ djecu, nego ih prvo  motivirati da zavole određeni sport, u ovom slučaju tenis, da nauče osnove, a tek onda možemo razgovarati o treningu. Trening je jako kompleksna riječ i tema.  Što se tiče profesionalnog nivoa, svaki sport, a pogotovo tenis je jako težak, za što treba puno volje, ljubavi i odricanja, a u krajnjem slučaju i financijskih sredstava. Međutim, smatram da bi se više trebao razvijati rekreativni sport kod djece, iz čega je onda moguće napraviti selekciju onih koji su sposobni za profesionalni sport i naravno koji to žele.

Ima roditelja koji svoju djecu koja imaju talenta za tenis ne upisuju na profesionalni tenis zbog saznanja da je tenis jedan od najskupljih sportova, što vi mislite o tome?

Svako bavljenje profesionalnim sportom, a pogotovo tenisom je dosta skupo, no mišljenja sam kako motiv upisa na tenis ili neki drugi sport ne bi trebalo biti bavljenje profesionalnim sportom. Trebalo bi poštivati želju djeteta da nešto proba, a potom, nakon savladanih osnova odlučivati što i kako dalje. Upis djece u samu školu tenisa u grupama jednako je skupo kao i nogomet, odbojka i bilo koji drugi dječji sport, naime iako vlada mišljenje da je tenis skup mislim da to nije slučaj za školu tenisa u grupama (cijena se kreće od 250 do 470 kn mjesečno).

Saznali smo da svakom djetetu kojeg trenirate izmamite osmijeh na lice pa čak kad je i loše volje, a djeca vas naprosto obožavaju, kako vam to uspijeva?

Izmamiti osmijeh djeci nije problem ako taj posao radite s voljom i znate se spustiti na njihov nivo, u njihov „svijet“…Djeca svakodnevno imaju obveze u vrtiću i školi, stoga je jako bitno da kad dođu na aktivnost (u ovom slučaju tenis) da im to predstavlja ugodu u svakom smislu te riječi, a ne još jednu obvezu u nizu tijekom dana. Ja se trudim na svom poslu da im to omogućim. Djeca to višestruko znaju vratiti, jer ona sve vide i osjećaju i ne može ih se prevariti. Prihvaćaju i kritiku ako nisu u pravu. Najbitnija stvar od svega je da ne smijete pogriješiti jer greške teško opraštaju. Kada „treniram“, kako vi kažete, ja sam najveće dijete od svih njih i mislim da je to ključ. Svi smo mi jedinka za sebe i tako treba pristupati.

Možete li nam opisati kako izgleda jedan trening s djecom, a kako s odraslima?

Rad s djecom i odraslima su dva različita svijeta. Kada me netko nazove da želi  upisati dijete na tenis moj jedini odgovor je da dođe i da proba. Mislim da bih razlike u radu s djecom i odraslima mogao dugo, dugo nabrajati. Najbitnija razlika je da su djeca brutalno iskrena.

Koji su do sada uspjesi koje ste ostvarili sa svojim igračima koje ste trenirali/trenirate.

Uspjesi igrača TK Zagija se vide na nacionalnim i gradskim rang listama. To nije samo moj uspjeh nego i mojih kolega s kojima radim u klubu i koje moram spomenuti, a to su prof. Mladen Jarčov, predsjednik kluba, Davor Jaić, voditelj sportskog pogona, Dean Gledić prof i moja malenkost, voditelj škole.

Zašto biste vi preporučili tenis kao dobar sportski izbor?

Svaki sport je dobar izbor pa tako i tenis. Dođite, probajte i vidite je li je vaše dijete sretno i veselo na toj aktivnosti što je jedini preduvjet za sve ostalo. Još za kraj bih vam citirao dio jedne izreke :

Osmijeh ne košta ništa, obogaćuje onoga kome se poklanja, a ne osiromašuje onoga koji ga daje….“

Osim Teniskog kluba Zagi sport ima i sportske vrtiće te školu hokeja.

Radno vrijeme teniskog kluba Zagi je od 8 do 21 sati, a za sve informacije možete kontaktirati na broj 091 25 29 119.

Više informacija o klubu dostupno je na linku: http://www.zagi-sport.hr/index.aspx

Intervju je vodila: Suzana Jovanović, IM&C agencija