Početna 1NA1 Irena Škorić: “Zagreb zamišljam francuski romantično”

Irena Škorić: “Zagreb zamišljam francuski romantično”

1248
0
Irena Škorić

Irena Škorić, hvaljena hrvatska redateljica, mnogima je ostala u pamćenju po filmu “7sex7”, a najrecentniji i super originalni projekt na kojem je radila je Soap Opera u sklopu nedavno održanog Muzičkog biennala Zagreb. Po njenim dramaturškim predlošcima je, naime, projekt kreiran.

Kako je došlo do tvog angažmana oko Soap Opere? Otkud ideja i u kojem smislu ti je projekt bio izazovan?

Još 2011. dobila sam od ansambla “Cantus” ponudu da napišem “sapunasti” tekst koji bi bio podloga za operu zato jer je Cantus ansambl tražio još jednu priliku da se eksponira kao skupina glazbenika koja može raditi i tzv. “musiktheater”.  Istu su želju izrazili g. Krešimir Seletković, umjetnički ravnatelj MBZ-a, te Studentski centar. Te 2011. odmah sam napisala tekst, ali projekt nije realiziran na Muzičkom biennalu Zagreb 2013. jer je želja Hrvatskog društva skladatelja i MBZ-a, gospode Antuna Tomislava Šabana i Krešimira Seletkovića bila da ovaj zahtjevni projekt bude ostvaren u 2015. godini u kojoj se obilježava 70 godina Hrvatskog društva skladatelja.

Projekt mi je bio jako izazovan, tim više što sam već dugogodišnji fan MBZ-a, i naravno da su postojala neka očekivanja. Cijela ekipa je uživala u projektu, što se i vidjelo na premijeri u ITD-u koja je bila apsolutno prepuna, publika je stajala i sjedila na podu, a na kraju su nas nagradili velikim pljeskom i stalnim pitanjima: “Kad će repriza?”, “Kad će nastavak?”. Sretna sam što mogu najaviti reprizu na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama, što je samo dokaz da je projekt definitivno uspio. Inače, malo sam se “navukla” na opere, bilo bi divno kad bi mogla napisati libreto za jednu novu…

Irena Škorić

Na koje sve načine ovaj projekt promovira domaću umjetničku kreativnost – iz aspekta tebe kao autorice predloška, ali i recimo skladatelja?

Operna sapunica u nastavcima, koliko sam čula, originalan je i izvorni hrvatski koncept, a možda čak i izvozni proizvod. Smislila sam naslov, “Soap Opera”,  za koji mislim da najbolje spaja ta dva žanra, sapunicu i operu. Uz to, američka je inačica za telenovelu. Ovaj projekt je izvrstan način da se na samo jednom projektu predstavi i promovira cijela plejada skladatelja, opernih pjevača i pjevačica, redatelja, dramskog pisca, dirigenta, ansambla i dr. Iako je možda fabula opere negdje na tragu modela sapunice, ona je svojim libretom daleko iznad sapunica kakve gledamo na TV-u jer nosi puno više emotivnih i socijalnih poruka.

“Prije nije bilo cenzure seksa, a danas vlada lažno ćudoređe”

Svi se sjećamo tvog filma “7sex7″. Kakvo je tvoje mišljenje o prikazivanju seksa u domaćim filmovima?

Kao odgovor na ovo pitanje, nije na odmet napomenuti naš svojevrsni hrvatski paradoks. Domaći je film u vremenima kasnog socijalizma, u slobodi seksualnosti bio ne samo na tragu svjetskih kretanja, već po mnogo čemu ispred. Vladajući režim nije se plašio seksa nego politike. Službeni hrvatski organ, otvoreno i zvan Cenzurom, premda je imao tipično socijalistički eufemističan naziv “Komisija za pregled…”, nije zabranio distribuciju nijednog filma s eksplicitnim seksom uključujući i famozni “Posljednji tango u Parizu” čija distribucija nije tekla posve glatko ni u zapadnim demokratskim društvima. U zadnje vrijeme postoji model “lažnog ćudoređa” i ono što volim nazivati ognjištarskim patrijarhatom.

Koje lokacije u Zagrebu smatraš “idealnima” za snimanje?

Zagreb ima pregršt divnih i inspirativnih lokacija za snimanje, kako za igrane, tako i za dokumentarne scene. Od Zrinjevca i Maksimira pa sve do Hrelića.

Je li po tebi Zagreb premalo ili previše zastupljen u dosadašnjim domaćim filmovima i serijama? Razmišlja li se dovoljno u filmskom svijetu o tome?

Nažalost, Zagreb je premalo zastupljen u dosadašnjim domaćim filmovima i serijama. U zadnje vrijeme na natječajima stalno prolaze projekti čija se radnja događa ili u Dalmatinskoj Zagori ili u Bosni. Takav trend traje već petnaestak godina. Imam jedan divan ljubavni filmski projekt, radnog naziva “DeCadenza“, u kojem su Zagreb i njegove ljepote na neki način “peti glavni lik” u filmu.  Zamišljam ga francuski romantično, u crno-bijeloj tehnici.

Gdje u Zagrebu voliš popit kavu, a gdje recimo otići i pojest neki dobar roštilj?

Kava mi je najdraža na Cvjetnom trgu, Gradskoj kavani i u Kavkazu, a za roštilj znam  puno dobrih lokacija, od Trnjanke, XXL-a, Žara pa do Maksimira…Obožavam roštilj (smijeh).

Posvjedočili smo puno puta da ljudi iz dramskog svijeta žestoko “partijaju”. Možeš li to reći i za sebe? Kako izgleda tvoj pojam zabave?

Nisam baš osoba od “žestokog partijanja”, čega naravno ima na filmskim festivalima, gdje se mi redatelji zapravo najmanje opuštamo zbog raznih stresova oko projekcije i organizacije, a zabava je više predodređena za glumce i ostatak ekipe. Moj pojam zabave je što više putovanja i više sna, dobro društvo pored mene i dobra glazba. Ali zapravo se najbolje opuštam u kinu uz dobar film i mini krimi serije iza ponoći.

Irena Škorić

 

Dio teksta prenesen je s portala She.hr

Odgovori

Please enter your comment!
Please enter your name here