Početna Izbor Fizioterapijski proces kod sindroma bolnog ramena

Fizioterapijski proces kod sindroma bolnog ramena

708
0

Preduvjet uspješne rehabilitacije pacijenta s bolnim i ograničeno gibljivim ramenom je kvalitetna fizioterapijska procjena.

Fizioterapijska procjena

Fizioterapeut nastoji s pacijentom otkriti čimbenike rizika koji igraju ulogu pri nastanku zdravstvenog problema. Kod čimbenika rizika vezanih uz posao fizioterapeut utvrđuje koliko dugo, koliko često i koliko intenzivno je pacijent izložen istim. Čimbenici rizika koji su u pozadini problema, a nisu eliminirani, mogu usporiti oporavak ili dovesti do recidiva zdravstvenog problema.

Vesna Budišin, dr. med. spec. fizikalne medicine i rehabilitacije i Saša Čabraja, glavni terapeut

Jedan od najvažniji simptoma je bol. Značajno je odrediti kada se bol javila, postepeno ili naglo, u koje je doba dana jača i pojačava li se pri određenim pokretima. U standardiziranim obrascima za procjenu boli segmenta nalazi se praktična karta tijela kako bi se moglo točno zacrtati mjesto javljanja boli. Standardni postupak za mjerenje boli je numeričko-analogna skala od 0 do 10, a bol se mjeri u mirovanju, tijekom pokreta i na kraju pokreta.
Inspekcijom se promatraju kožne promjene, trofika mišića, prisutne deformacije, postura pacijenta, položaj lopatica, simetričnost ramena te drži li pacijent ruku drugom rukom. Palpacija se može koristiti u dijagnostičke svrhe kako bi se izazvala bol ili da bi se stekao dojam o mišićnoj napetosti. Radi usporedbe procjenjuje se i zdrava strana.

Klinički pregled ramena nadalje obuhvaća ispitivanje aktivne i pasivne pokretljivosti ramena. Mjerenje opsega pokreta značajno je u procjeni funkcije pokreta. Pod opsegom pokreta u pojedinom zglobu podrazumijeva se slobodna pokretljivosti ekstremiteta koji sudjeluju u formiranju zgloba. Mjerenje opsega pokreta provodi se od tzv. nultog ili neutralnog položaja koji je za svaki zglob definiran i od kojeg počinje mjerenje. Mjerenje opsega pokreta izvodimo pomoću goniometra i kutomjera.Tijekom mjerenja opsega pokreta procjenjuje se kakvoća aktivnog pokreta i osjećaj na kraju pokreta, kretnje glenohumeralnog zgloba, skapulotorakalno gibanje i skapulohumeralni ritam.

Manualni mišićni test je metoda kojom se definira i mjeri mišićna snaga pojedinih mišića ili skupina mišića, odnosno određivanja stupnja slabosti uslijed oboljenja, povrede ili neaktivnosti. Ova metoda vrlo je podložna subjektivnom procjenjivanju bez obzira na kvalitetu i stručno znanje fizioterapeuta, a i raspon između ocjena je vrlo varijabilan.
Klinički pregled podrazumijeva brojne kliničke testove kojima se isključuje ili uključuje problematika na muskulaturi koja se ispituje. Iskustvo fizioterapeuta povećava pouzdanost testova.

Sve su popularniji funkcionalni testovi zbog značajnosti utvrđivanja aktualne funkcije zgloba ramena u svakodnevnim životnim aktivnostima.

DASH (Disabilities Arm Shoulder and Hand) upitnik pruža dobar uvid u procjenu funkcionalnih sposobnosti ruke, ramena i šake. Sastoji se od 30 pitanja o kvaliteti izvođenja aktivnosti svakodnevnog života. Pitanja obuhvaćaju sposobnost obavljanja higijene, nošenje lakših i težih tereta, aktivnosti iznad razine glave, o rekreaciji itd. Dio pitanja o simptomima odnosi se na bol, trnjenje u ruci, slabost i ukočenost ramena.

Na temelju cjelovite fizioterapijske procjene definiraju se fizioterapijski ciljevi. Općenito, fizioterapijski ciljevi mogu biti: smanjenje ili uklanjanje boli, redukcija edema, povećanje opsega pokreta, povećanje stabilnosti zgloba (glenohumeralna stabilnost), jačanje oslabljenih struktura, povećanje participacije u aktivnostima svakodnevnog života koje su limitirane zbog oštećenja, povratak profesionalnim aktivnostima.

Fizioterapijska intervencija

Osnovni terapijski pristup je usmjeren ublažavanju boli, prevenciji ograničene pokretljivosti (kontraktura) ramenog zgloba, te povećanju funkcijskog kapaciteta zahvaćenog ramena. Bol, ovisno o intenzitetu, nastojimo suzbiti uzimanjem lijekova.

Prvo primjenjujemo fizioterapijske postupke koji imaju najveći analgetski učinak. Time pacijenta oslobađamo boli, a istovremeno postižemo preduvjet za terapijske vježbe (kineziterapiju), čime nastojimo spriječiti nastanak kontraktura.
Najkorisnijim su se pokazale masaže ledom (kriomasaža), pri čemu je puno korisnija dinamička masaža ledom nego postavljanje na bolno rame ledenih obloga ili vrećica s ledom. Naime, tako se bolje sačuvaju meke strukture oko zgloba.

Terapija laserom se u ovakvih pacijenata pokazala kao dobar postupak, a učinkovit je i terapijski ultrazvuk. Terapija udarnim valom pokazala se učinkovita u liječenju kalcificirajućeg tendinitisa. Elektroterapija ima analgetsko djelovanje kod bolnih stanja ramena. Navedeni fizioterapijski postupci imaju povoljan učinak kada su udruženi s terapijskim vježbama. Najvažnije je kontinuirano provođenje terapijskih vježbi i stalno mjerenje opsega pokreta, radi praćenja poboljšanja kliničke slike.

Terapijske vježbe

Pendularne vježbe možemo izvoditi u stojećem položaju ili/i ležeći na trbuhu. U stojećem položaju za izvoženje pendularnih vježbi potrebno je osigurati optimalnu posturu (savijen trup nad krevet, podlaktica na podlozi, rame relaksirano). Izvodi se pokret nježnog njihanja gornjeg ekstremiteta naprijed-nazad, lijevo-desno, te rotacija u smjeru kazaljke na satu i suprotno od istog pokreta.

Pasivne vježbe povećanja opsega pokreta izvode se u ležećem položaju, te položaju na boku. Fizioterapeut primjenjuje manualnu trakciju u cilju razdvajanja zglobnih tijela (dekompresija zgloba), te povećanja zglobnog prostora što pridonosi povećanju opsega pokretljivosti i smanjenju bolnosti.


Vježbe snaženja (izometričke)

Provode se izometričke vježbe snaženja stabilizatora lopatice i mišića rotatorne manžete. Ove vježbe podrazumijevaju samo mišićnu kontrakciju bez prisutnosti pokreta. Otpor se zadržava 5 sekundi, a relaksacija mišića traje dvostruko duže. Izometričke kontrakcije ne smiju izazivati niti pojačavati bolnost.

 

Vježbe istezanja (aktivne)

Vježbe snaženja (izotoničke)

Pacijent izvodi izotoničke vježbe (dinamička kontrakcija mišića) pomoću pomagala: elastična traka, uteg, otpor fizioterapeuta.

 

 

Vježbe propriocepcije

Propriocepcija je sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije, a proprioceptori su specijalne osjetilne strukture (senzori) smješteni u zglobovima, mišićima i tetivama. Što znači, ako sustavno stavljamo tijelo pacijenta u situaciju u kojoj će isprovocirati aktivaciju proprioceptora za pretpostaviti je da će pacijent u nepredviđenim situacijama optimalno reagirati.


Edukacija pacijenta

Tijekom provođenja fizioterapijskog procesa izuzetno je važna suradnja između fizioterapeuta i pacijenta. Svakom pacijentu treba pristupati individualno i holistički, motivirati ga i pohvaliti za svaki napredak. Pacijenta kroz cijeli proces educiramo o pravilnom izvođenju vježbi, naglašavamo važnost prilagodbe posture tijekom svakodnevnih i profesionalnih aktivnosti. Preporučujemo mu rekreativne aktivnosti koje će pospješiti mišićnu snagu i pokretljivost.

 

 

Autor članka Saša Čabraja

Glavni terapeut

Centar za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s fizikalnom terapijom

Poliklinika Medikol, Podružnica Mandlova

Dragutina Mandla 7

Zagreb 10000, Croatia

T   +385 1 63 97 300

F   +385 1 63 97 330